Što sam naučila otkad sam mama

Zadnjih 6 mjeseci (danas punih!) svakodnevno učim. O bebama, o djeci, o drugim ljudima, o sebi samoj. 
Otkrivam se u potpuno novom svjetlu i uočavam razne promjene. 

Prije svega, samopouzdanje. Reakcije na situacije u kojima bih se prije možda povukla, a sad grizem, iznenađuju i mene samu. 
Nisam nikad bila kolovođa, ali nisam niti neka sramežljiva, preplašena i plaha. 
Doza samopouzdanja kojeg sam dobila u paketu sa novorođenom bebom je za mene najveća ikad.
Svjesna sam sad što sve mogu i koliko mogu i da nema ne mogu.
Moram se još samo naučiti ne suzdržavati od komentara tamo gdje mislim da su potrebni. Jer na kraju dana ljutim se sama na sebe što ne reagiram.

Vjerujem instinktima. 
U moru savjeta, dobronamjernih ili onih "ja sam to tako", interneta i informacija koje su dostupne na svakom uglu, na kraju sam ja ta koja odlučuje što je za moju bebu najbolje. Okružena sam divnim mamama s kojima svakodnevno tipkam na temu tikvica, mrkvica, pelena, sjedenja, puzanja, nespavanja.
Da mi majčinski instinkt funkcionira, uvjerila sam se šestog dana njegovog života

Planovi. 
Uz bebu je i odlazak ujutro na kavu i šetnju ponekad pothvat. Prestala sam planirati išta tamo negdje kad je bio star par tjedana. Jer znam da će se svemir posložiti tako da neću biti spremna u 10.00 kako sam rekla jer će se on u 09.57 pokakati, popiškiti ili izbljucati. 
Jedini plan koji imam i za koji neću dopustiti da mu išta stane na put je taj da od njega napravim divnog čovjeka, da ga ispravno odgojim i pružim mu sve što treba i zaslužuje. Zajedno s njegovim tatom.

Strahovi.
O Bože, ne znam jesam li se ikada toliko bojala kao zadnjih godinu i pol. Ne samo za njega, nego i za sebe i supruga. 
Od početka i tokom cijele trudnoće imali smo puno problema i problemčića i sada kada su iza nas, vidim koliko sam se bojala cijelo vrijeme. 
Prvu noć kad smo došli iz rodilišta skoro sam prosjedila uz krevetić provjeravajući diše li. 

Na kraju svega, naučila sam voljeti sebe. S viškom kilograma i strijama koje će me podsjećati na najljepše putovanje života. 
Vrijedilo je!

1, 2, 3.. !

Bok svima!

Red je da se na početku svog novog bloga predstavim, iako se možda već znamo sa Fb stranice Mama malog Zmaja. Nadam se da ću imati vremena voditi i pisati ovaj blog. Želje imam!

Ja sam Maja, mama uskoro šestomjesečnog dječaka. Dugo čekanog i još duže željenog.
I tako mi je najdraže predstaviti se, jer igram tu najvažniju ulogu u životu cijelim svojim bićem. Ja sam MAMA.

Ali, moj roditeljski staž nije dug i nisam tu da dijelim savjete. Prije ću upitati za poneki :)

Želja mi je podijeliti s vama naše svakodnevne dogodovštine i sitne avanture, povezati se s drugim mamama, dobro se nasmijati nakon neprospavane noći. Možda kojiput i popiti neku kavicu!

Nadam se da se čitamo i pratimo i dalje!

Pusa,
Zmaj Toma & mama